Stiže Zagreb Advent Run, a ja još nisam spremna!
Stiže Zagreb Advent Run, a ja još nisam spremna!
Neki me dan jedna prijateljica pitala da kako će ona na Advent Run na koji sam ju pozvao, jer nije dugo trčala. Trčim već bar šest godina i nekako sam zapravo zaboravio kako je to kad počneš trčati. Iskreno, nisam u trčanje ušao "drito s kauča" kao što se mnogima događa i zapravo sam bio u prilično dobroj kondiciji kad sam počeo trčati. U to vrijeme sam silno želio biti najbolji hrvatski Crossfit masters natjecatelj. Naravno, jedno su želje i očekivanja, a drugo stvarnost koja te vrlo brzo osvijesti. Reality check kicking in.
No ono što mnogi ljudi ne znaju je da crossfitteri nekako u inicijalnim postavkama nemaju trčanje kao uobičajeni način rada. Uglavnom je to puno utega, zgibova, preskakanja vijače, penjanja na uže i kojekakvih drugih načina da tijelo iznenadite no trčanje je vrlo malo zastupljeno. Vjerojatno zbog načina treniranja, odnosno prostora u kojem se trenira, točnije dvorani. Ipak, i to se s vremenom promijenilo, pa je trčanje danas postalo gotovo sastavni dio crossfita.
No onda kad sam ja svojim prijateljem Tonyem iz neke oklade počeo trčati kako bih se doveo u formu da istrčim 5 utrka po 5 kilometara za mene je to bilo prilično naporno. I to ne toliko fizički naporno koliko me zamarala sama činjenica da moram trčati 5 kilometara. Zašto ja sad moram trčati 5 kilometara? Od čega ja to trčim? Ništa me ne lovi, a ne lovim ni ja nikoga.
Trčanje za vrijeme pauze
Uglavnom, Tony i ja smo prilično redovno počeli trčati, dva puta tjedno za vrijeme pauze za ručak. Da, i to se može. U zapadnom poslovnom svijetu to je zapravo sasvim normalno. No, nemojte mi sada reći nešto u stilu "a je, ti imaš to posloženo", kod mene to ne pali. Svi imamo tih pola sata u danu koje bismo mogli pametnije iskoristiti. Možda ne svaki dan, no 2-3 puta tjedno sigurno se može. Taman da to činite subotu i nedjelju pa nadodate još jedan dan u tjednu. I eto tri treninga. Pola sata je dosta da istrčite 6 km u tempu 5.00min/km. To niti je rekorderski niti je penzionerski. To je taman. No da biste i do tog tempa došli morate trenirati. Neće doći samo od sebe.
Prvi korak je najteži
Da mi je kuna za svaki put kad sam čuo da netko nije u formi da bi se počeo baviti nekom aktivnošću, mislim da bih bio bogatiji od Bill Gatesa. Ok, vjerojatno ne bih, no možda bih promišljao da ne moram raditi više... ikad. Dakle, tijelo se samo od sebe neće pokrenuti. Morate ga sami pokrenuti iz te "udobnosti" kauča. To je zapravo lažni osjećaj jer zapravo vaše tijelo kopni i sve je manje sposobno normalno funkcionirati. Počeci nisu lagani, ali prvi put kad primijetite promjenu ili onaj neki mali pomak sa te mrtve točke, pokrenut sve će ići daleko brže i lakše. Dobijete onaj boost, gotovo mladenački ushit reklo bi se. No to je zapravo onaj pravi trenutak kad morate uključiti mozak. I to na najjače. Too much too soon sindrom je vrlo dobro poznat svakom sportašu i treneru, a dobar trener znat će to potisnuti kod svog sportaša. No vi vrlo vjerojatno nemate trenera. U najboljem slučaju ste se priključili svojem dobrom kompiću koji to kuži. Ma i to je ok, ali postoji način i da se tome stane na kraj. Postoji čitav niz izvora na internetu gdje možete pročitati što činiti, a što ne kad (ponovno) krenete sa sportom.
Cilj
Ako imate cilj sve ide puno lakše. Moja draga prijateljica je prošle godine propustila Advent run zbog ozlijede koja ju je zadesila netom prije otvaranja prijava pa je bila spriječena doći i sudjelovati nakon što je osjetila čari Zagreb Advent Runa 2017. Oni koji čitaju moj blog znaju koliko volim ovu utrku i apsolutno mi je jedna od najdražih i najveselijih utrka u kalendaru. Stoga, zacrtajte si cilj i lagano krenite jer radost treniranja će vas zasigurno ispunjavati i onda kad završite s treningom, a utrke će vam doći kao vid zabave, ali i prilika da probijete neke svoje platoe jer se vrlo često dogodi da upravo poneseni dobrom atmosferom istrčite utrku u tempu koji vam se netom prije učinio kao nedostižan. Gotovo svaka utrka nudi takav scenarij, no Zagreb Advent Run po meni sa sobom donosi jednu posebnu "obojenost" koju valja osjetiti jer ipak se održava u blagdanskom raspoloženju.
A Zagreb Advent Run... o tome uvijek mogu pisati jer me utrka uvijek nekako napuni pozitivnom energijom i krasnim sjećanjima. Stoga potpuno razumijem svoju prijateljicu koja toliko želi ponovno na start baš te utrke. Ako niste u svojoj top formi za istrčati dva kruga, odnosno 10 kilometara gotovo je sigurno da biste mogli sudjelovati bar jednim krugom u nekom polaganom tempu. Ako niste ni za to spremni, krug Nordijskog hodanja pruža vam ipak opciju da sudjelujete. Utrka prihvaća i sudionike sa psima pa ako ništa drugo, povedite psa u šetnju.
Moja se prijateljica ipak prijavila. Kaže da trči bar 2-3 puta tjedno i da vraća polako no svaki dan je nova pobjeda. Ove godine ide na 5 km jer to je njena trenutna trkačka stvarnost i bitno je da je svjesna svojih mogućnosti. A možda samo želi brzo trčati! No ono što me veseli jest da se ipak prijavila jer znam koliko joj je nedostajalo prošle godine. Jedva čekam sresti ju na startu kao i svu silu drugih prijatelja trkača jer Zagreb Advent Run se ne propušta. Bok i nadam se da se vidimo.
Blog by Thomas Kezele - Life Without Pause